U dalekom pogledu
Dok se nebo spušta na nas
Dok se igramo Bogova
Dok ubijamo nevine živote
U dalekom svijetu
U trenutku kada se mrzimo
Trenutku kada sve pada
Kada krvave mrlje krase našu dušu
U daljinama ovog grada
Mračno je i hladno
Otužno i strašno
A on i dalje gleda zbunjeno, ovo nije ono što poznaje
U trenutku bola
Vrisak nikad glasniji
Dok sina od majke trgaju iz naručja
Nose ga, odvode, da bude neprijatelj samoga sebe
I taj danak što uzeše,
I sreću što ubiše, za stotinu godina
Za hiljadu godina
Za vijekove, za borbu
Nestajemo i danas, naivno
Kao i djeca što pristaše da odu u neznanju
U zabludi o boljem svijetu
A ovdje, ovdje je sve gdje nema našeg, gdje nema duše
Tamo gdje vlada kraj svijeta, gdje Bog duše broji
Tamo daleko, gdje ostaješ sam
Futurizam 