Kategorije
Društvo

Promašene vrijednosti našeg egoizma

Juče je bio najradosniji hrišćanski praznik za sve vjernike koji prate julijanski kalendar. Kažu običaj je da se puca, da se bacaju petarde, da doživljam šokove svake dvije minute kad krene da udara na sve strane (a još kad zaljulja i zemljotres, pa ni sami ne znate ni gdje ste ni šta se dešava). Možda nisam osoba koja prati tradiciju i običaje kao neki drugi, ali nešto nisam uvjerena da je to običaj uopšte. Postao je, ali zbog našeg trulog ega, koji punimo pucajući za praznike. Još nekoliko prije Nove godine krenulo je. Prvo poneka manja petarda, pa sve veće. A onda rafal. I to vam je običaj? I to je kao hrišćanski, mirno, u duhu Božića? Dovoljno je da uključite malo zdravog razuma pa da shvatite kolika je to budalaština. Ali izgleda kod nas se ne pali nijedna lampica.

Preuzeto sa Pexels, autor Maurício Mascaro

Živa bića i pucanj života

Svake godine primjećujem da mnogo ljudi, a zajedno s njima i ja, na društvenim mrežama apelujemo da se izbjegavaju petarde zbog pasa i mačaka, prvenstveno onih koji žive na ulici, promrzli i gladni u zimskim danima, ali i zbog onih koji će da se preplaše, iako su u toplom domu. Jedna “SRBENDA” na društvenim mrežama poveo je polemiku o pucanju i petardama, tvrdeći da je to veliki običaj u našem narodu… Ok. Druškane, Božić je, valjda treba da ga provedemo u miru, i u duši, a i van nje. Ali, kao što stariji kažu, džaba se s budalom raspravljati. Njegov glavni argument protiv nas, koji ne podržavamo pucanje, jeste da se boje samo pudlice obučene u roze bunde i jakne. Naravno to mu je najveći problem i devijacija našeg društva kao zajednice, i samo iz tog razloga mi moralno propadamo i gube se porodične vrijednost i moral cijelog društva. Pucanjem na sve strane, po njegovom se ništa ne gubi. Osim kad zaluta metak, onda se tek izgubi, mnogo više.

Ukoliko je propustio najosnovnije obrazovanje, kao i činjenicu da su takvi poput njega mnogo veća devijacija našeg društva, znao bi da se istog tog pucnja i iste te petarde boji i onaj pas koji svojom veličinom i izgledom podsjeća na medvjeda, a ne samo pudlica u jakni. Znao bi da se boje i mačke.

A znao bi i da su nam ulice pune lutalica, jer razmažena neodgojena derišta izlude dok ne dobiju kucu ili macu za na poklon, pa im nakon mjesec-dva dosadi i onda završi na ulici. Razmislite kakve bolesne, devijantne i surove generacije dobijamo, ako ih učimo da je to u redu i jednostavno postanu u stanju da naude jednom živom biću? 
Preuzeto sa Pexels, autor musicFactory lehmannsound

Takođe za sve ove “intelektualce” koji su propustili časove biologije, da su bili redovni znali bi razliku u čulima čovjeka i životinja. Tad bi im možda bilo jasnije zašto na njih utiče ta buka još više i strašnije nego na nas. A ko kaže da ne utiče i na nas? 

Pošto iz njegove polemike, ispada da su pucači vrlo savjesni ljudi, zašto su ulice pune napuštenih životinja? Da li ih makar nahrane? Ni to, a kamoli da ih udome ili nađu nekog ko ima mogućnost za udomljavanje. Prolaze kraj njih, možda ih još i šutnu. Nije ih briga što su i to bića koja zaslužuju da jedu, da budu na toplom i suvom, a ne da hodaju promrzli i gladni. A na to sve udari pa pucaj, da se još više istraumiraju…


Buka, buka i buka

Sad na stranu vaša “ljubav” prema životinjama, prozivke i stari običaju u kojima neko može ozbiljno da nastrada, ajde da pregledamo sve vijesti godinama unazad oko tih prazničnih dana. Koliko djece se ozbiljno povrijedi zbog bacanja petardi, koje dođu najbezazlenije u svemu ovom? Koliko ih ostanu invalidi? Sad da pređemo na teže slučajeve… koliko metaka zaluta? Očigledno svijest i savjest vam nisu jača strana, ne pomislite ni na trenutak da možete povrijediti prije svega sebe, vrlo ozbiljno, a i mnoge druge.

I da, još jedan čas biologije i ekologije ste propustili. Buka je zagađenje, sve prisutnije danas. Buka stvara ozbiljne probleme i posljedice. A onoliki pucnji i odzvanjanja jesu buka…Kako neko može da sluša cijeli dan pucanje i ostane normalan? Pa i nije normalan. Mnoge druge posljedice mogu da se izazovu bukom. Ja kao ljudsko biće zgražavam se i uistinu se prepadnem. Znam mnoštvo ljudi koji dijele ovo mišljenje, ali i strah. I to vam običaj? Tradicija? Svaka čast… Imamo mi mnogo ljepših običaja kojima se iskazuje poštovanje, ljubav i veselje povodom praznika. 

Ipak, šta reći za ljude kojima je post da psuju sve redom i naliju po nekoliko litara alkohola, nije ni čudo što su običaje našeg bolesnog ega pucanja i uznemiravanja opravdali nekim veseljem (kakvo veselje donosi pucanje?), dok smo kao zajednica potpuno truli…

Preuzeto sa hindustantimes.com

Od Beatrice Portinari

Stihovi i riječi jedne duše koja luta besmislom...

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s