Kategorije
Društvo

Za slavlje ili za tugovanje?

Kako smo dozvolili sebi da jedan obični švercer cigareta i kriminalac dođe na vrh, pritom se predstavlja kao čuvar Republike Srpske i osoba koja je JEDINA zaslužna što ista postoji?

“Saints” by Beatrice Portinari (https://www.instagram.com/bybeatriceportinari/) – satirični vizuelni prikaz vlasti i izbora u RS

Žalosno. Još jedna žalost, na još jedan 9. januar… Hoće li i ove godine veličanstvena vojska časti i srpstva paradirati uz građane koji su se tu našli slučajno, samo zato što rade u određenoj branši. Hoće li smoći snage da pogleda u oči ovaj napaćeni narod nakon svih laži? Proći s krimalnom grupom, čiji je član prije nekoliko dana ubio nedužnog mladića? Hoće li moći ponovo izgovoriti kako je ON, i samo ON, jedini zaslužan što išta postoji od ovog? Hoćemo li i dalje ćutati kad to bude izgovarao?


On je ništa. Samo jedna mrlja u biografiji naše društvene zajednice. On je zaslužan samo za patnje koje trpimo, mi obični smrtnici i građani, dok nam se on i takvi poput njega, obični krimalci i neljudi naslađuju svojim “sposobnostima” i bogatstvom. A tek kad počnu da pričaju o časti i poštenju. Vidjeli smo i previše. Zašto ja nikad nisam pozvana na neki prijem? Dobro ne moram ja, realno nebitna sam u cijeloj priči, kako nije pozvan moj otac? On jeste jedan od onih koji je stvorio sve ovo!!! Jedan od mnogih! Jer nije to stvorio jedan čovjek, najmanje švercer koji fontanu iz centra grada postavlja sebi u dvorište. To su stvorili ljudi, hrabri ljudi, borci, oni koji dobiju koju marku invalidnine, koje niko ne spomene… I ova naša narodska pamet nikad ne kaže, pa umukni više, nisi ti ništa stvorio, oni su… Ma kakav. Mi još vjerujemo da je on jedini zaslužan što imamo svaka dva dana suvu koru hljeba za pojesti. Ko je vidio svakog dana jesti. Nije to za nas običan narod. To je samo za njega! I Njegove! 

Dok se stvarala Republika kojoj rođendan slavimo, ovaj što je prvi nije puške ni uzeo, dok su naši očevi, djedovi, braća, sinovi… ginuli. On je švercao cigare, obogatio se, pa onda kad je sve prošlo na vlast došao traktorom. To i priliči jednom takvom. Pa neće ići u pozorište, ne daj Bože…

I onda kažete da slavimo? A šta? Pobjedu kriminala i korupcije nad poštenim čovjekom? Pobjedu straha nad slobodom? Pobjedu tiranina nad demokratijom i slobodnim čovjekom? Je li to obilježava ovaj 9. januar. I ne! Ni slučajno neko da okrivi njih gore! Nikako. Pa mi smo ih i izabrali. Bar budimo ljudi, pa preuzmimo odgovornost.

Ja ne mogu da slavim ovaj dan. I neću. Da mi je otac kriminalac i obični švercer i ratni profiter, mogla bih. Uklapala bih se u šablon. Ali nije, on se borio za nešto. Stvarao nešto. A da je znao šta stvara i za koga, kao i mnogi drugi, ne bi. Niko normalan ne bi. Ja ne mogu da slavim dan za koji se jedino zaslužan stavlja ON, veliki vođa. Isti taj izjavljuje kako mrzi Sarajevo. Pa onda njegovi sljedbenici ponavljaju te riječi. I kao da svi zaboravimo u tom trenutku da je isti taj vođa gazio i živo i mrtvo dok se nije dočepao te sarajevske fotelje… Tad se i nije baš bunio. Kad prima tu platu, ni tad se ne buni. Ali nama, glupom narodu on to kad kaže, mi padamo u trans i vrlo lako se zaboravljaju njegovi krupni koraci, a da ne pričam o onim manjim. 


Znate li da mi je pun k***c svi takvih? Odavno sam pri kraju sa živcima zbog takvih. Odavno me bole svi ovi marketi i butici puni školovanih, obrazovanih, izuzetno sposobnih mladih ljudi, sa pravim diplomama, a ne one što se stvore preko noći. Dok su po kancelarijama, oni koji jedna i osnovnu imaju. Nešto im dokupe kasnije, dopišu… A to što oni ne znaju da se potpišu, jebeš ga. Nije ni ta nauka za svakog. 

Voljela bih da mogu biti srećna dok se ovaj dan proslavlja. Da mogu da aplaudiram, da se smijem. Ali ne mogu. Ponekad je istina jača od laži, čak i kad ih je u tolikoj količini da počnete vjerovati u njih. Nekima je čast i poštenje ispred lažnog sjaja. 

I da sljedeće godine bude ovo praznik onih koji su uistinu stvaraoci! Da bude praznik svih dan! I da imamo čemu da se radujemo.

Preuzeto sa opcija.net

Od Beatrice Portinari

Stihovi i riječi jedne duše koja luta besmislom...

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s